- knowhow - pozicioniranje mikrofona - rockknjiga
|
infobox Trenutno
online: 1

- home - - grupe - - rječnik - - linkovi - - forum -
- knjige - - koncerti - - recenzije - - trgovine - - chat -
- tablica akorda - - pjesmarica - - knowhow - - oglasi - - registracija -
- home -

Know How



Pozicioniranje mikrofona



U PA tehnici se svaki instrument ozvučava posebno sa mikrofonima. Ovakvu praksu nazivamo "polimikrofonija" ili "multimikrofonija". Pri tome je svaki mikrofon postavljen direktno pred izvor zvuka. Jedino ovakvo direktno postavljanje osigurava da će mikrofon u prvoj liniji pokupiti izvor zvuka koji treba, ali i da će primiti što je manje moguće zvukova ostalih instumenata.
Postavljanje mikrofona zahtjeva potrebnu pažnju jer kod različitih instrumenata ima posebnosti na koje treba paziti. Kada to uspije dobivamo zagarantirano dobar zvuk. Postavljanje mikrofona kod bubnjeva nije jednostavno i zahtjeva ponešto dara za naslućivanje; počinjemo zato sa time.
Kasa se u rock i pop muzici u pravilu svira bez rezonantne kože, odnosno sa rupom u rezonantnoj koži. Na ovaj način kasa dobiva snažni i tvdi zvuk. Osim toga u kasu treba staviti deku, jastuk ili spužvu te je na taj način prigušiti. Koža kase po kojoj lupamo mora pri tome ostati slobodna. Mikrofon se postavlja direktno u bubanj; razmak do kože po kojoj lupamo je cca 10 - 20 cm. Mikrofon se može usmjeriti direktno u centar lupanja, ili, ako je pritisak zvuka prejak nešto sa strane.
Doboš se može ozvučiti sa gornje ili donje strane. Ozvučivanjem sa gornje strane dobiti ćemo snažan zvuk, dok se oštriji zvuk dobiva ozvučivanjem sa donje strane. Prednjači ozučivanje sa gornje strane, pri čemu je mikrofon sa strane usmjeren prema centru kože. Ramak do kože bi trebao biti cca 5 cm. Normalno je da pozicija mikrofona ne smije smetati bubnjara za vrijeme sviranja.
Tomovi se također po želji mogu ozvučiti sa gornje ili donje strane. Tomove koji imaju rezonantnu kožu ozvučavamo sa gornje strane. Pri tome je mikrofon sa strane usmjeren prema centru kože. Ramak do kože bi trebao biti cca 5 cm. Ovakvim ozvučivanjem dobivamo tvrdi od udarca ovisan upečatljiv zvuk.
Tomove bez rezonantne kože ozučavamo sa donje strane. Mikrofoni se postavljaju unutar bubnja, usmjeravamo ih prema centru kože, a razmak do kože po kojoj lupamo je cca 10 - 20 cm. Ovakvim načinom ozvučivanja dobivamo puni od volumena bubnja ovisno upečatljiv zvuk. Prednost ovog načina - mikrofon je u bubnju dobro zaštićen od ostalih izvora zvuka.
Indijana se ozvučuje uvijek sa gornje strane; mikrofon je od kože udaljen cca. 5 - 10 cm.
Kod ozvučivanja u PA tehnici je gotovo uvijek potrebno prigušiti kože, radi smanjivanja neželjenih rezonancija. Prigušivanje se može izvesti sa na bubnjevima već predviđenim "napravama" ili sa papirnatim maramicama koje se pričvrščuju ljepljivom trakom na kože.
Fuš se ovijek ozvučava sa gornje strane. Mikrofon je udaljen cca. 5 cm iznad otvorenog fuša. Sam mikrofon treba biti usmjeren na rub tako da kod sviranja ne smeta i da ne kupi previše zvuka od ostalih djelova bubnjeva.
Za činele su najčešće zadužena dva mikrofona, koji se zbog visine položaja nazivaju i "Overhead" - mikrofoni. Oni su na zglobnim stalcima izvana usmjereni prema činelama. Oba mikrofona trebaju biti suprotstavljeno postavljeni tako da svaki mikrofon ozvučava samo svoju stranu. Osim toga ovakvo postavljanje onemogućava kupljenje zvuka ostalih instrumenata i drugih dijelova bubnjeva.


Da li su mikrofoni uopće potrebni za ozvučivanje fuša i činela ovisi u malim salama o načinu sviranja bubnjara; nužno potrebni su tek u velikim prostorima. U manjim prostorijama je najčešće dovoljan direktan zvuk sa bine. Za ozvučivanje činela često je dovoljan i jedan mikrofon koji se smješta u sredini iznad činela, tako da je udaljenost do svih činela podjednak. Može se isto ozvučiti dva toma sa jednim mikrofonom koji svoj položaj ima između njih. Manji broj mikrofona ima i svoje prednosti: prvo - manji su troškovi i drugo - manji su problemi sa višestrukim ozvučivanjem djelova bubnjeva te sa time prouzročenih problema poput duplih signala sa kašnjnjem što prourokuje jednu vrst echo-a što opet dovodi zbog stalnog pojačavanje signala do brujanja,... Doduše u rock muzici prednjači ozvučivanje svakog dijela posebno sa vlastitim mikrofonom. Osnovno pravilo je postavljanje mikrofona na takav način da ni u kom slučaju ne smeta bubnjara prilikom sviranja. Evo jedna mala pomoć - skica postavljanja mikrofona.

(nastavak slijedi)
mail: alen, -rockknjiga-
- home - - home - -rockknjiga mail - - mail - -vijesti - -knjiga gostiju - - Na vrh stranice -- na vrh -